Ko Ne Miri Aska Cvijece

Sabah stiže,
puklo Džemre,
Obuzelo ono mene.
Sjetim Te se i spomenem,
Oko duše iz sna prenem.
Ovaj uzdah drobi stijene,
Nosi tugu,
liječi verem.
Novi dan Ti poklonjen je,
Kažu ptice rasanjene.
Moje srce svanulo,
U njem’ sunce granulo! Širim ruke,
nebo grlim,
Moj Sultane,
Tebi zurim!

Dok me grane zovu,
mašu,
Da napunim srca čašu,
Rosom Aška,
zorom sašlu,
U beskrajnu bašču našu,
Bulbul mi u jednom dašku Kaze Gledaj cvjetnu čašku.
Ko ne miri’ Aška cvijeće,
Nikad se probudit’ neće.
Moje srce svanulo,
U njem’ sunce granulo! Širim ruke,
nebo grlim,
Moj Sultane,
Tebi zurim!