Kad preselim kad moj tabut Svakom da sam mrtav zbori Ne mislite da me tuga Za svijetom ovim mori
Nek ne cvili za mnom niko Nek ne kaze šteta! šteta! Jer je šteta bit’ šejtanov Pa ići tamo gdje se gori
Na dženazi mojoj nek se Ne tuguje zbog rastanka Jer baš tada dušom mojom Sreća sastanka žubori
Kad me spuste u grob niko! Nek ne kaže sasvim nesta! Jer društvima Džennetlija Grob samo paravan tvori!
Kada vidiš da me spuste,
Smatraj da me tada dižu Zar na nebu sunce,mjesec Kada zađe manje gori?!
Ti sve misliš to je suton Ne! Svitanje to je pravo Jer,
spuštanjem tijela u grob Radi se o duše zori
Koje sjeme ne proklija Kad’ ga zemlja u se primi Pa kako u proživljenje Da mi dušu sumnja mori?!
Iz bunara izvadi se Potopljena kofa puna Stog ne plače duh jusufov Dok se tijelo s jamom bori
Kad zatvoriš jedan otvor Tad se drugi sam otvara Pa nek se zbog moje smrti Ni riječ tuge ne prozbori!
Bu eser Gazel O Smrti ismiyle
İlahi kategorisine eklenmiştir.
